Zašto smo s novogodišnjim odlukama uvijek tako grubi prema sebi? Prestat ću pušiti, počet ću trčati/ići na jogu/u teretanu, prestat ću jesti slatkiše, a početi cvjetaču, kelj i prokulice, dizat ću se ranije da ne gubim dan, detaljno planirati sve aktivnosti itd itd…
Zato nam i trebaju odluke, jer tko bi ovo radio tek tako, sam od sebe??
A onda negdje polovicom siječnja zaključimo da su odluke tu da se krše i nastavljamo po starom…
Zašto ne bismo donijeli odluke nježne prema sebi – spavat ću duže, bar jednom tjedno naći vremena za najbolje frendice (ne kolegice s posla ili projekta, nego baš frendice, prave), otići na masažu i kad me ništa ne boli, za gušt, češće se uvaliti u kadu, uživati u svakom komadiću čokolade ili kolača, odvrnuti na najjače nešto iz 80-ih, promatrati kako svijet savršeno funkcionira i bez mene koja ga uređuje…
Sastavite svoju listu, nije važno hoće li imati 10, 20 ili samo jednu stavku, ali budite sigurni da je to lista koje ćete se držati s radošću.
I kad prođu godine, da se jednom sjetite: E, tamo davne 2019., donijela sam najbolju odluku – da sve moje odluke budu odluke za mene… I od tada – sve je došlo na svoje mjesto, bez da sam i prstom mrdnula – prestala sam pušiti i daviti se u šećeru, cvjetača mi je zamirisala, umjesto na jogu išla sam na tango i.. beskrajno uživala u svakome danu. S ovim istim prijateljicama s kojima sam i danas, možda zahvaljujući upravo našim zajedničkim utorcima….
-Karmen Jerkovic
